Nemoguće je danas posmatrati postizborne proteste u Srbiji, a ne setiti se sličnih postizbornih demonstracija po američkim gradovima u novembru prošle godine. apolitička, antistranačka histerija kao sastavni deo bunta protiv korumpirane vlasti naravno nije srpski fenomen , I ona se desila Americi, doduše nešto ranije.
Pobeda Trampa na predsedničkim izborima izvela je na ulice u novembru prošle godine desetine hiljada demonstranata nezadovoljnih izbornim rezultatom i izbornim sistemom. Medju protestantima bio je veliki broj onih koji na novembarskim predsedničkim izborima nisu uopšte glasali nezadovoljni porazom senatora Burnie Sandersa na predhodno održanim izborima za predsednickog kandidata ispred demokratske stranke. Bila je to prilika da se masovnost protesta artikuliše kroz konkretne zahteve ka političkoj eliti Demokratske stranke koja je tako tvrdoglavo srljala u poraz izlazeći u susret ambicijama jedne porodice.
Iako su javna istraživanja upozoravala na visok stepen odbojnosti samih prodemokratskih glasača naspram Hillary Clinton, vrh stranke , potpomognut elitističkim pravilima samog izbornog pprocesa i kadkad nukusnom medijskom podrškom, učinio je sve da spreči senatora Sandersa da osvoji kandidaturu.
Ne zbog transparentnosti rada stranke, ili istraživackog novinarstva, vec izgleda zahvaljujući ruskim hakerima, predsednica glavnog odbora Demokrata Debby Schultz morala je da podnese ostavku u julu prošle godine, pred završnu konvenciju Demokratske stranke. Hakovana elektronska pošta visokih funkcionera Demokratske stranke je na svetlo dana donela njihove preporuke kako i na koji nacin da se oslabi pozicija senatora Sandersa na izborima.
Ova ce vest potvrditi tvrdnje samog Sandersa, ali još važnije uticati na njegove glasače da u velikom broju ostanu kući na dan izbora, ili čak svoj glas daju Trampu.
Postizborne demonstracije u Americi nisu mogle promeniti rezultat izbora, ali je postojala šansa da se masovnost skupova pretoči u politički kapital za promenu unutar Demokratske stranke. Nažalost šansa je propuštena. Demonstracije su potrošile energiju. Umesto na uzrocima, focus demonstracija je bio na posledicama. Demokrate, umesto da se fokusiraju na pranje prljavog veša, fokusirali su se na one koji su isti prljav veš "hakovali" na svetlo dana. "Kill the messanger" filozofija i ovog puta je poslužila svrsi, pronaći dežurnog krivca i sakriti vlastitu odgovornost.
"Democracy is not a spectator sport. It's a participatory event", ponavljao je senator Sanders tokom i posle kampanje. Pozivao je mlade ljude da se politički aktiviraju, da udju u političke stranke jer ne postoji drugi način da se promene dese.
Uostalom pre sto godina upravo je gradjanski aktivizam prosto naterao korumpirane partijske mašinerije da veliki deo svoje političke moći stave u ruke gradjana. Odatle i vuku koreni današnjih unutrastranackih izbora. Društvo je bilo do te mere korumpirano da su se po siromašnim kvartovima američkih gradova glasovi kupovali "dobrom kapljicom". postojala je ogromna odbojnost naspram korumpiranih političkih partija. Tadašnja progresivna, obrazovana elita "iskopala" je iz naftalina zapise prvog američkog predsednika koji je bio zgrožen tad tek prvim začetcima političkih organizacija. Pojavile su se čak ideje da je jedini izlaz iz duboke političke korupcije totalno odustajanje od političkih stranaka. Ubrzo se medjutim shvatilo da je politicko delovanje bez politickih organizacija prilično budalasta utopija, sem za one što žive u državi gde se svi stanovnici na ulici oslovljavaju prvim imenom. Tako je reforma političkog sistema u Americi došla kroz jedini moguci nacin:političkim aktivizmom, bilo kroz postojece stranke, bilo kroz formiranje novih.
Organizitori postizbornih demonstracija po gradovima Srbije su pokazali političku zrelost pošto su artikulisani konkretni zahtevi. Medjutim, svojevrsna antipolitička histerija koja zagovara budalastu a popularnu ideju da politički protesti sa političkim zahtevima ne trebaju imati vezu sa bilo kakvim političkim strankama je dokaz aamaterizma.
Teza kako su svi političari zlo,a stranke problem iako priemčiva širokim narodnim masama,, ipak je deo smišljenog marketinga vladajuće stranke. SNS je sve učinila , neretko uz pomoć opozicije, ne bi li gradjanima Srbije zgadila i politiku i političare. Razlog ovakve SNS kampanje je jednostavan. Apatija jee u ovakvim situacijama veliki saveznik vlasti. Drugo, protesti studenata, sindikata, Belih satiričara su osudjeni na propast bez ozbiljne političke organizacije, tj. Stranke.
Stvar je veoma jednostavna i dokaziva: Bez političke organizacije nema političkog delovanja. Stranke su neophodno prevozno sredstvo u političkoj zajednici. Ako to prevozno sredstvo ne radi, ljudi ga il poprave il' zamene. Niko pametan ne zapali auto da bih cipelario do posla 10 km svaki dan.
Ako neko šeta zbog zdravlja, onda je to vec druga stvar.
Ono što demokratska opozicija i protestanti moraju da nauče da su parcijalni interesi sujetnih lidera kao i apolitički populizam demonstracija u interesu vlasti. Odnosno daleko ispod interesa za ujedinjavanjem u stranku dovoljno jaku da budde u stanju da traži normalne uslove pre izbora, i da kontroliše same izborni proces.