Zadnjih je godinu dana pokazalo, između ostalog, i koliko je trnovit istraživački put od nastanka problema do njegovog rešenja. Ogromne količine novca, opreme i ljudi uloženi su u nalaženje kovid vakcine, gde je posebno interesantno da je ne samo jedna, već više različitih ekipa došlo do uspešnog rezultata. Sve to ukazuje koliko je nauka bitna, i koliko život, ne samo kada je zdravlje u pitanju, zavisi i od ne baš tako ni velikog broja naučnika i istraživača.
Ipak, kako bi se bar donekle udovoljilo i onima koji u to i nisu baš nešto preterano uvereni, blog je posvećen velikim naučnim i istraživačkim otkrićima koja su se desila kao rezultat srećnog sticaja okolnosti i slučajnosti. Jer, zašto bi se uopšte iko i bavio ulaganjima u obrazovanje, nauku ili u razvoj, ako rešenja mogu da padnu sama od sebe sa neba, silom prilika ili slučaja. Doduše, već se i da naslutiti da sreća i slučaj u nauci nekako uvek pohode one koji i inače ogromnu količinu energije i vremena ulažu u istraživanja. I nikako, bar do sada, da neko slučajno otkrije lek protiv nekakve teške bolesti ili novi izvor energije u Kongu ili u Južnom Sudanu, već se kao po pravilu u prve redove uvek uguraju laboratorije iz nekih tamo Amerika i Britanija, Nemačke i Švedske, ili koga već sve ne.
Sad, jedna od prvih priča sa kojom se većina sretne tokom školovanja, o rasejanim naučnicima koji pukim slučajem dolaze do fundamentalnih otkrića, jeste ona o Njutnu, jabuci i gravitaciji. Opet, niko ne kaže đacima da je Njutn pre toga verovatno godinama razmišljao na temu osnovnih sila prirode, kao i uveliko izvodio nebrojene eksperimente. Jer, zašto kvariti jednu ionako lepu bajku.
Takođe, tu je možda i najčuvenija priča o slučajnim otkrićima, u kojoj su glavni akteri A. Fleming i penicilin. Naime, dok je istraživao lek za grip Fleming je otišao na dvonedeljni odmor, zaboravivši da je na stolu slučajno ostavio posude sa kulturama stafilokoka. Kada se vratio, nakon početne nelagode izazvane gomilom buđi koju je zatekao u posudama, shvatio je da su bakterije stafilokoka izbegavale mesta na kojima se nalazila buđ. I, radilo se o veoma retkom soju gljivica Penicilijuma, od kojih je upravo naknadno i nastao čudotvorni antibiotik penicilin. Naravno, Fleming je za to, u principu delom i slučajno otkriće dobio i Nobelovu nagradu.
Pomenusmo Nobela, za koga je inače poznato da je bogatstvo, iz koga je upravo i iznikla fondacija koja dodeljuje čuvene nagrade, stekao otkrićem i proizvodnjom dinamita. I, pogađate, da se i to dobrim delom desilo slučajno. Naime, dok je tada nepoznati Nobel transportovao boce nitroglicerina, jedna se neposredno pored njega prosula, gde je eksplozivnu tečnost srećom upila mešavina dijatomejske zemlje, iliti kieselgura, koja se nalazila na podu zaprege. U strahu od eksplozije Nobel je uočio da je novonastala smeša mnogo stabilnija, eksperimentisao - i, tako je nastao dinamit, dok je ostalo istorija.
Kad smo već kod oružja, čak je i otkriću fisije (koja predstavlja osnov nuklearnih reakcija) na određeni način prethodio slučaj. Naime, Enriko Fermi je 30-ih godina pokušavao da stvori nove superteške elemente bombardujući atome uranijuma neutronima. I iako je eksperiment delom i bio uspešan, kao nusprodukt su nastali i elementi čije poreklo Fermi nije umeo da objasni, a koji su bili duplo lakši od uranijuma. Bilo je potrebno još nekoliko godina da 1938. godine Liza Majtner i Oto Friš, radeći za vreme božićnih praznika, shvate da Fermi nije stvorio nove elemente, već da je pre rascepio atom uranijuma na pola, čime je otkrivena nuklearna fisija. Ostalo je takođe istorija, gde je i Fermi uspeo da dobije pismo od Nobelovog komiteta, dok je isto začudo zaobišlo Majtnerovu i Friša.
Sad, primera o slučajnim otkrićima ima bezbroj. Počev od baruta koga su neočekivano otkrili kineski alhemičari u 9. veku, preko gume i plastike, saharina i X-zraka, mikrotalasne rerne i radioaktivnog zračenja, do teflona, LSD-a, korn flejksa ili leka za malariju. Naravno, kako se već i da naslutiti, tako se nešto ipak ne može desiti baš svakome.
Opet, deluje da se kako u pomenutim, tako i u nekim drugim sličnim situacijama radi o slučajevima gotovo neverovatne sreće. Naime, to po nekima možda može najbolje upravo i da se sagleda na primeru jednog od verovatno i najznačajnijih (i, takođe, verovatno slučajnih) otkrića ikada - čelika, koji nastaje obogaćivanjem gvožđa ugljenikom. Sad, zamislite takav splet okolnosti po kome čelik nastaje ne tako što se gvožđu dodaje ekstrakt, ne znam, nekakve mistične biljke sa Solomonskih Ostrva, već ugljenika - koji se inače koristi za zagrevanje gvožđe prilikom kovanja (neki bi rekli da slična neverovatna slučajnost postoji i kada je u pitanju, između ostalog, i sam penicilin).
Sad možda i jeste tako, a možda i ne. Kakogod, na kraju, ako ništa drugo, zadnja godina je verovatno i više nego ijedna druga skorija pokazala da na određeni način možda delom upravo i jeste tačna poznata engleska poslovica po kojoj će svet spasiti ne neke tamo rijaliti i koje druge već sve ne zvezde, berzanski magovi, sveznajući multimilioneri ili slatkorečivi revolucionari, već pre - štreberi.