Često mi je, sa onim svojim večitim osmehom, objašnjavao kako će otići: "Znaš, dušo, samo će me naći za pisaćim stolom. Kad neko uopšte primeti da me nema danima. Ili ako komšije osete neprijatan miris..."
Nije se bojao odlaska. Bojali smo se mi, koji smo imali čast da mu budemo prijatelji.
Otišao je upravo tako kao što je i rekao. U sred pisanja. Samo što je dama sa kojom je tada ćaskao shvatila da ne odgovara, alarmirala prijatelje i vrlo brzo je otkriveno da je umro. Baš kao što je i živeo. Pišući.
Veliki majstor reči, omniolog, erudita, pisac, aforističar, voditelj, prevodilac "Gospodara prstenova", moj dragi nikada prežaljeni prijatelj, Zoran Stanojević, napustio nas je sinoć u osamdesetoj godini.
Zbog ne tako retkog imena i prezimena ovo je treći put da je umro. Prvi put, '89. sedeli smo u "Šumatovcu" kad smo u Politici videli kratku vest da je umro njihov dugogodišnji saradnik, Zoran Stanojević, radio novinar. "Sitnica" koju su zaboravili da napišu bila je da je taj čovek bio iz Kragujevca ili tako nekog mesta...
Kad smo se posle toga vratili u Radio, zatekla sam uplakane kolege, a jedna koleginica je i bukvalno pala u nesvest kada je ugledala "duha".
Drugi put je 2019. umro valjevski novinar istog imena.
Zato sam se, potajno, nadala da je i ovog puta u pitanju administrativna greška, da će me Zoki (Znam da nisi voleo kad te zovem Zoki, ali, izvini, navika) nazvati i u svom starom maniru početi da se šali kako su ga opet sahranili pre vremena...
Nažalost, ovog puta je bio njegov red.
Šta god da napišem o njegovom "liku i delu" biće nedovoljno. Zahvalna sam mu za decenije prijateljstva, za sve lepo što je dao ne samo meni nego i svima nama. Za sate i sate divnih razgovora i poduka koje je tako vešto provlačio kroz njih.
Mnogo će nedostajati.
Često je znao da kaže da "Život imitira Zorana Stanojevića" jer, koliko god apsurdnu stvar da smisli i napiše, nekako se, uvek, dešavalo da se ona ipak dogodi.
Malo je ljudi koji imaju ili su imali njegovu veštinu baratanja rečima.
Zato mi je i teško da ovo pišem - nisam dostojna.
Ponekad, iako ne tako često, oglašavao se i ovde, kao Tom Bombadil.
"Stari Tom Bombadil
je čudne vrste vrsnik
žute su mu čizme dve
svetloplav mu prsnik..."
Putuj, majstore, i nastavi da tamo negde svojim britkim humorom zasmejavaš sve oko sebe. I oprosti što plačemo, nemamo svi tvoju snagu.
EDIT:
Za one koji su voleli da ga slušaju - ima na YT nekoliko snimaka "Omniologije"
https://youtu.be/q5tT3BlpY6g
EDIT 2:
Kremacija je u ponedeljak, u 12:30 na Novom groblju.