Zlatimir (1919-2012) bio je član Akademije medicinskih nauka i profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu (oftalmolog). Zlatimirov unuk je takođe lekar, specijalista radiolog, Vladimir Kecmanović, koji živi i radi u Beogradu. Vladimirov sin je dečak Kosta Kecmanović, učenik VII razreda OŠ "Vladislav Ribnikar", koji je 3. maja 2023. godine počinio strašan zločin.
Njegov pradeda je pukovnik Dragutin Kecmanović, glavni vinovnik tragedije porodice Petra Tomaševa Zvicera u noći izmedju 24. i 25. aprila 1923. godine u crnogorskom selu Rokoči (u Cucama blizu Cetinja). Žandarmerija Kraljevine SHS pod komandom tada majora Dragutina Kecmanovića na zverski način je spalila u seoskoj kući celu porodicu Petra Zvicera (majku Andju, suprugu Zagorku, sestru Planu, brata Vidaka i troje maloletne dece). Petrovu baku Djurdju, staru 80 godina, zavezali su za drvo ispred zapaljene kuće, da gleda i da sluša kako u najgroznijim mukama umiru njeni potomci.
Drugi Dragutinov sin prof. dr Miomir Kecmanović (1921-1996) bio je poznati lekar infektolog, heroj borbe protiv epidemije variole vere, odlikovan od strane Josipa Broza Tita najvećim jugoslovenskim odlikovanjem za humanost. Miomirov sin nosi đedovo ime i takođe je lekar. To je prof. dr Dragutin Kecmanović, spec.opšte i abdominalne hirurgije, koji živi i radi u Beogradu. Njegov naslednik nosi đedovo ime Miomir, i poznati je teniser koji živi i gradi svoju sportsku karijeru u Americi.
Treći sin majora/pukovnika Dragutina Kecmanovića bio je Ilija Kecmanović (1902-1975) istoričar umetnosti i prevodilac. Njegovi su sinovi Nenad Kecmanović, prof. dr političkih nauka, nekadašnji dekan istoimenog fakulteta u Sarajevu, ideolog stvaranja Republike Srpske, dugogodišnji savetnik Milorada Dodika i prijatelj Vojislava Šešelja, i Dušan Kecmanović, prof. dr psihijatrije. Obojica su živela u Sarajevu i početkom rata su se evakuisali. Nenad Kecmanović dolazi u Beograd, a Dušan odlazi u daleku Australiju, gde ostaje do smrti 2014. godine.
Nenadov sin je Vladimir Kecmanović, književnik i i RTS urednik, koji živi i radi u Beogradu, nastavljajući srpsku ideološku matricu „krvi i tla", koju su revnosno izvršavali njegovi preci, izuzimajući Dragutinovog brata, čuvenog revolucionara i komunistu Vojislava Đeda Kecmanovića.
Vojislav Kecmanović, zvani Đedo (Čitluk kod Prijedora, 1881, Sarajevo, 25. marta 1961.), lekar, učesnik Balkanskih ratova i Narodnooslobodilačke borbe i prvi predsednik NR Bosne i Hercegovine.
Gimnaziju je pohađao u Sarajevu, Reljevu i Sremskim Karlovcima. Studirao je medicinu od 1905. do 1911. godine u Pragu, gde je i diplomirao. Kao lekar radio je u Tuzli, odakle je za vreme Balkanskih ratova prešao u Srbiju i učestvovao u njima kao dobrovoljac.
Posle rata vratio se u Tuzlu, a zatim je živeo i radio u Sarajevu. U banjalučkom veleizdajničkom procesu osuđen je na 5 godina robije, koju je izdržavao u Banja Luci i u Zenici. Od 1918. godine bio je lekar u Bijeljini. Bio je predsednik kulturno-prosvetnog društva i čitaonice „Filip Višnjić" i istaknuti kulturni radnik.
Uključivši se u Narodnooslobodilačku borbu, prebacio se juna 1943. godine na oslobođenu teritoriju. Iste godine bio je izabran za člana Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije i za predsednika ZAVNOBiH-a, ratne Vlade Bosne i Hercegovine.
Od 26. aprila 1945. do novembra 1946. godine bio je predsednik Prezidijuma Narodne skupštine NR Bosne i Hercegovine.