"Sve srećne porodice su iste, a svaka nesrećne porodica je nesrećna na svoj način."
Lav Nikolajevič Tolstoj
Još jedna u nizu porodičnih tragedija koja se desila u Mladenovcu kada je četvoročlana porodica ubijena od strane oca sa psihičkim problemima pokazuje još jednom da se takve stvari mogu sprečiti. Velika je tragedija kada se nešto tako desi ali isto tako je velika tragedija kada niko iz te porodice i ljudi koji su poznavali tu porodicu nisu prijavili nadležnima o nasilničkom ponašanju glave porodice. Slušam one izjave suseda i svi sada pričaju šta je sve radio taj čovek, svi su znali je problematičan i niko se nije potrudio da deo svog vremena izdvoji, kasnije se ispostavilo, da spasi nekoliko života. Ovo nije bio od onih primera kada se nešto strašno desi pa onda susedi kažu "bio je dobar, tih, povučen čovek, svima se javljao i nikad ne bi pomislili da može nešto da učini". Ovo je slučaj kada se tragičan ishod mogao pretpostaviti.
Čini mi se da ona otuđenost i indiferentnost koja se vezuje za zapadni svet sve više karakteriše naše okruženje. Mnogi na takve slučajeve gledaju na "Neću da se mešam, to je njihova stvar" ili se i plaše da prijave iz bojazni da bi taj neko mogao da pretpostavi ko je uradio prijavu.
Nisam još živeo u inostranstvu ali mi se čini da su tamo osobe mnogo odgovornije od nas, ne po ovim stvarima nego po mnogo banalnijim. Nedavno pričam sa kolegom koji kaže kada je živeo u Švajcarskoj, pravio je neku žurku u dvorištu iza kuće povodom otvaranja firme. Pravili oni roštilj, pozvali oni i komšije. Vrlo brzo dobije on neko pismo, otvori ga, pročita i vidi da treba da plati neku kaznu. U tom momentu prolazi njegov tadašnji komšija pa ga moj kolega pozvao da mu objasni zašto treba da plati kaznu. Kaže mu komšija da mora da plati kaznu jer nije pokosio travnjak i 'ladno mu kaže da ga je on prijavio. Da li treba da kažem da je to da nije pokosio travnjak upravo video na roštilju na koji je bio pozvan i gde je jeo!? To deluje bezveze da ga komšija prijavi ali to je samo jedan u nizu pokazatelja zašto su uređene zemlje kao što je Švajcarska baš to - uređene. Svako zna šta mu je dužnost. Ljudi su možda među sobom otuđeni, ne kafenišu kao kod nas (a posle se mnogi ti isti ogovaraju), svako gleda svoja posla sve dok neko ne radi nešto što je u suportnosti sa definisanim kodeksom ponašanja u toj zajednici. Ovo je banalan primer, verujem da se mnogi u Švajcarskoj i sličnim zemljama ne bi predomišljali da prijave nešto mnogo važnije a to je nasilje u porodici.