Ne znam da li je nasa zastava komplikovana da se sasije ili je suvise nova pa je ljudi mesaju sa zastavama drugih zemalja, ali svaki put se suocim sa dilemom da napravim skandal inace dobronamernim ljudima ili da, kao i uvek, izvadim srpsku zastavu koju uvek nosim na medjunarodna jedrilicarska takmicenja i ponudim je organizatorima da je stave na jarbol umesto neke druge (najcesce je to zastava SR Jugoslavije ili Rusije). Tako je bilo i ovaj put na Svetskom prvenstvu u jedrenju u klasi Zvezda u Rio de Zaneiru. Nisam neki obozavalac zastava i nacionalnih obelezija, ali me nervira sto moram da gubim vreme na gluposti – Bane je morao taksijem da ode do hotela po zastavu koju smo im odmah po dolasku ponudili - “Ne, ne, imamo mi srpsku zastavu, nista ne brinite” uveravala nas je preljubazna organizatorka. Naravno, na jarbolu se zavijorila ruska zastava. Kako uvek odolim iskusenju da pravim probleme u vezi bilo kakvih zastava (sem signalnih na regatama, kada sudije naprave gresku koja moze da utice na moj plasman), razmisljao sam da li da se pretplatim kod “Radne zene” (Kosovska ulica) i nosim srpske zastave na poklon sirom sveta. Ideja je bila da se tokom moga kratkog postojanja jedrilicarski svet snabde srpskim zastavama. Ali, ko zna, mozda ce opet nekom da padne napamet da je promeni te bi moj trud bio zaludan. Toliko o zastavama.
Otvaranje Svetskog prvenstva u jedrenju u klasi Zvezda je proteklo svecano i uzdrzano. Himna Brazila se nije svirala prilikom podizanja zastava zbog tragedije u Haitiju. Potom je usledila pripremna trka koja je pocela ispred kluba, isli smo oko Glave secera pa duz cele Kopakabane do jednog utvrdjenja na kraju ove prelepe plaze, i nazad do cilja ispred kluba i gomile jedrilicara i drugih navijaca. Na ovoj trci nisu ucestvovali svetski prvaci, startovalo je nekih 40 Zvezda, dakle pola od svih ucesnika na Svetskom prvenstvu, a nama je ovo bila jedinstvena prilika da jedrimo i treniramo u Brazilu i to u najstarijoj jedrilicarskoj regati u Juznoj Americi koju su , specijalno za ovu priliku, pomerili neku nedelju ranije. I stigli smo treci! Naravno, Brazilci umeju da naprave festu od svega, a mi smo bili posebno zanimljivi zbog toga sto nikada nisu videli srpske jedrilicare, a posebno ne one koji osvajaju odlicija.
Posle slavlja, prespavali smo noc, startovali u prvoj trci sampionata (73 prijavljene posade) i osvojili 47. mesto. Ovo je jedina trka koja se odrzava u zalivu Rio de Zaneira (ostalih pet ce da se odrze na otvorenom moru) te su plima, struje, konfiguracija terena i druge lokalne karakteristike uticale da se veoma kvalitetne posade nadju u bezizlaznim situacijama. Necu da kazem da smo mi jedna od takvih posada ali cinjenica da su trenutni svetski prvaci, amerikanci Dzordz Sabo [George Szabo] i Rik Piters [Rick Peters], bili 7 mesta iza nas, a bivsi sampion sveta, francuz Zavijer Rohar [Xavier Rohart] 20 mesta slabiji dovoljno govori o problemima na koje su nailazili svi jedrilicari, pa i mi. Nadam se da nam je ovo najgori plasman na ovom svetskom prvenstvu, jer onda cemo ovaj rezultat da odbacimo. U jedrenju, kada se odveze vise od 4 trke, najslabija u ukupnom skoru se odbaci