U jeku zabrinjavajuće visokog američkog javnog duga i neobuzdanog budžetskog deficita, u Vašingtonu se ponovo rasplamsala debata o tome kakvu vladu žele da imaju Amerikanci.
Debatu su otpočeli pripadnici Pokreta „Čajanka“, koji su posle novembarskih izbora prošle godine u velikom broju izabrani za članove Senata i Predstavničkog doma Kongresa. U Vašington su stigli da saseku krila federalnoj vladi koja, kako kažu, svojom poreskom politikom unazađuje i privredu i poreske obveznike. Oni rešenje američke prezaduženosti i nesolventnosti traže u smanjenju poreza da bi se postigla dva cilja: atrofiranje države i vraćanje sredstava privatnom sektoru da bi razvijao poslove, otvarao nova radna mesta i nastavio da stvara bogatstvo američkog društva.
Pokret je kooptirala Republikanska stranka, koja je tradicionalno prijateljski orijentisana prema „biznisu“ i koja se načelno zalaže za fiskalnu odgovornost.
Druga strana u debati su demokrate, koji se smatraju nosiocima američke varijante „velfer sistema.“ Demokratski predsednik Frenklin Ruzvelt autor je takozvanog „Nju dila,“ odnosno paketa tri vrste predsedničkih direktiva i zakona, kojima su počevši od 1933. uvedeni programi za zaštitu siromašnih, obnovu privrede i oštru regulativu banaka i finansijskih institucija na Volstritu. Demokratski Predsednik Lindon Džonson smatra se ocem takozvanog „Velikog društva“, zbog serije socijalnih programa usvojenih sredinom 1960-tih, a koji su pored uklanjanja siromaštva, imali za cilj ukidanje posledica rasne diskriminacije u zemlji.
Ameriku je iz velike recesije početkom 1980-tih izvukao republikanski predsednik Ronald Regan. Njegov program, koji mnogi nazivaju „reganomikom“ sastojao se od smanjenja poreza, kontrolisanja državne potrošnje i deregulacije privrede, uključujući bankarski sektor. Drugi predsednički mandat je dobio s lakoćom, osvojivši i veliki broj glasova umerenih demokrata, koji su bili zadovoljni „reganomikom“. Vremena su se od tada znatno izmenila.
Demokrate i republikanci se sada u malo čemu slažu. Nedavna skupa bitka oko podizanja granice zaduženosti pokazala je kako politička polarizacija u zemlji ometa nalaženje dugoročnih rešenja. Demokrate ne odustaju od programa koji iziskuju reformu. Republikanci udruženi sa pokretom „Čajanka“ ne odustaju od svojih ekstremnijih želja. Ostali nestrpljivo iščekuju nove izbore idućeg novembra sa nadom da će uspeti da poboljšaju sastav Kongresa, koji se pokazao sve neefikasnijim, a povremeno čak i štetnim po interese zemlje.