14.11.1960, odlukom suda, Ruby Bridges je jedna od šestoro dece koja su krenula u američke škole, do tog trenutka rezervisane samo za belu decu, a u školu je išla u pratnji US maršala (šerifa) zbog ogromnog protivljenja stanovništva i protesta roditelja bele dece u Nju Orleansu gde je počeo program "integrisanih škola" zamišljenih da u njih idu sva deca, bez obzira na boju kože ... roditelji bele dece su pretili ispisivanjem svoje dece, a nastavnici i učitelji odbijali su da rade u nastavi u učionicama sa crnom decom, svi osim Barbare Henri iz Bostona koja je Ruby učila sve predmete ...
Pre samo 50 godina ... jer ništa ne može zaustaviti ideje čije je vreme došlo..
Procene kažu da generacija Homo sapiensa od nastanka do danas ima ukupno oko 5300 (jedna generacija je oko 30 godina), a od nastanka genusa Homo oko 83 000 generacije.
I pre oko dve generacije ta sjajna, razumna, umna, intieligencijom obdarena vrsta je ukapirala da je prilično prirodno da postoje - ljudska prava. 5298 prethodnih generacija je smislilo svaša & koješta drugo, ali se nikako nisu setili da je sasvim prirodno da su ljudi - jednaki, rođenjem.
Prve najave da bi to ipak moglo tako biti dala je generacija francuske revolucije, ali trebalo je da prođe još 150 godina da bi polovinom XX veka to prihvatila cela generacija i da bi onda, Ruby Bridges smela da ide u školu zajedno sa belom decom.
Uz zaštitu US maršala kojima je posao da propise koje je država donela primeni u praksi. I da pri tome, zajedno s njom prolaze kroz špalire gnevnih belaca koji su pretili, psovali, vređali, bacali razne predmete na njih, pretili da će je otrovati, borili se svojim gnevom i rasom protiv države koja se usudila propisati takvo šta kao - integrisane škole u koje deca idu zajedno, bez obzira na rasu ili etničko poreklo.
Tako to ide s ljudima, mržnja je uvek slobodan izbor, a uklanjanje (smanjenje, delegitimisanje, zabrana) mržnje mora teći propisima kojima se zabranjuje i kažnjava ponašanje zasnovano na mržnji, na predrasudi, na volji za netrpeljivošću, na izboru da se kroz narcizam vrlo malih razlika negativno (uz netrepljivost i mržnju) definiše svako različit od nas samih samo zato da bi sami sebi izgledali bolji.
Jes' pajz da nismo.
Volja za mržnjom, volja za nasiljem je nekako "prirodna", a svaka zabrana mržnje, nasilja, netrpeljivosti mora se smanjivati donošenjem propisa, uz brigu i rad svih onih koji su za primenu propisa plaćeni od države koja ih donosi.
Zašto je važno setiti se dana kad je Ruby Bridges krenula u školu?
Zato što je važno setiti se da deca koja pripadaju generaciji koja se danas rađa stiču svoje mržnje učenjem, uče ih tome roditelji, društvo, vršnjaci, javno obrazovanje, mediji, sve ono što čini društvo u koje je dete rođenjem stupilo.
To društvo nosi i neguje svoj narativ, svoje kulturne obrasce koji će takođe preneti detetu.
I uvek se ima izbor o tome koliki će obuhvat u tom narativu zauzimati mržnja prema različitom od nas samih.
Sve dok se 5298 generacija Homo sapiensa nije setila ljudskih prava nije bilo skoro ničega čime bi narativ mržnje prema drugačijima smatran neprihvatljivim, Nije bilo ničeg što bi narativ straha od nepoznatog i odbijanje učenja o nečemu što ne poznajemo unapred spremljenom netrpeljivošću, ničega što bi takav narativ smatralo neprihvatljivim.
Ali - sada postoji i zato su generacije rođene posle Ruby Bridges prestale da budu učene da su "crna deca nedostojna da idu u školu sa belom decom", zato su razna deca širom sveta učena da je neprihvaltjivo učenje mržnje prema različitom od sebe, samo zato što je različito.
Na nama, koji decu rađamo, na nama kojima je prenet neki narativ naših kulturoloških obrazaca, na nama koji smo svedočili prenosu gneva i prenosu mržnji, raznih, na nama je odluka hoćemo li tu danas ili sutra rođenu decu - učiti mržnji uprkos propisa koji mržnju zabranjuju.
Ako nam odluka bude da hoćemo da ih učimo mržnji, ta deca će živeti isto kao mi (ili gore), a ako nam je odluka da nećemo, u skladu s propisima koji su na snazi, ta deca imaju šansu da svoju decu nauče još nešto bolje nego što smo mi njih ili naši roditelji nas.
Volja za mržnjom je slobodan izbor, ali ponašanje zasnovano na mržnji - nije.
Ruby Bridges svedoči o tome, rečito i slikovito.