Piše: Rodoljub Šabić
Rečenica iz naslova "nije bilo propusta" je komentar i direktorke Psihijatrijske klinike i ministra zdravlja, povodom toga što je Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti pokrenuo prekršajne postupke zbog pojavljivanja medicinske, psihijatrijske dokumentacije građanina A.K. u emisiji TV Pink.
Nesporno je utvrđeno da je dokumentacija koja se pojavila u emisiji istovetna, odnosno verna kopija one koja je napravljena na klinici i prosleđena Ministarstvu zdravlja, koje je opet prosledilo MUP-u. To je i bio razlog zbog čega je podneta i krivična prijava, jer postoje osnovi sumnje da je neko službeno lice iz klinike ili jednog od dva ministarstva stavilo dokumentaciju na raspolaganje novinaru koji ju je koristio u TV emisiji. Krivična prijava je podneta protiv NN lica, budući da je nedefinisan broj ljudi iz klinike ili ministarstava mogao imati pristup dokumentaciji. Posao je tužilaštva da primenom metoda i ovlašćenja koje Poverenik nema na raspolaganju a ono ima identifikuje to lice i preduzme dalje mere.
Tek ćemo videti šta će i da li će tužilaštvo nešto preduzeti. Zato se vratimo na postupke koje je Poverenik već pokrenuo pred prekršajnim sudom.
Podaci o zdravstvenom stanju, shodno Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti, predstavljaju tzv. naročito osetljive podatke čija obrada je dozvoljena isključivo na osnovu pristanka lica ili na osnovu izričitog zakonskog osnova.
U konkretnom slučaju očigledno je da pristanka nije bilo. Što se tiče zakonskog osnova, pored Zakona o zaštiti podataka o ličnosti i poseban zakon, Zakon o pravima pacijenata dodatno uređuje ovo pitanje, i to tako što predviđa da medicinska ustanova lične podatke pacijenta može staviti na raspolaganje drugim subjektima samo uz njegov pristanak ili na osnovu odluke suda.
Očigledno je da nije bilo nikakve odluke suda. Je li moguće prihvatiti stanovište da je ministarstvo tražilo a klinika mu podatke dostavila "zbog toga što je ministarstvo ovlašćeno da vrši nadzor nad klinikom"? Čak i kad bi bilo moguće, to bi kao minimum podrazumevalo otvaranje i sprovođenje postupka nadzora na način i po proceduri utvrđenoj zakonom, o čemu, takođe, u konkretnom slučaju nema ni govora.
Ministarstvo je dokumentaciju, odnosno skup "naročito osetljivih podataka" tražilo zahtevom koji je bio praktično potpuno neformalan, bez ikakvog obrazloženja, čak i nepotpisan. Klinika je na takav zahtev dostavila dokument potpuno otvoren, nezaštićen, e-mailom u pdf. formatu, preko servera koji nije pod njenom kontrolom iako ima takav, i pored toga što je po zakonu bila obavezna da preduzme odgovarajuće mere zaštite.
Treba li komentaru "nije bilo propusta", bilo kakav komentar?