"Pažnju javnosti preusmeravati sa važnih problema na nevažne! Zamajavati javnost banalnostima, trivijalnim i nebitnim informacijama da se ljudi ne bi bavili stvarno bitnim!"
Nije prijatno ali je fakat da na "uputstva" poput navedenog iz "Strategije manipulacije javnošću" Čomskog svakodnevno podseća naša stvarnost. I u prošlom postu, pre nekoliko dana, pisao sam o pasivnom odnosu javnosti prema jednom mislim, bar za odgovorno društvo, važnom pitanju a čak je i rasprava ispod posta, većinom komentara potvrdila da je više pažnje javnosti privukao najavljeni pa "odloženi" štrjak glađu Vulina i Vesića nego problem na koji sam hteo da ukažem.
Da podsetim,reč je o nastojanju, o ambicijama vlasti da uspostavi moćan "inteligentni" sistem video nadzora a da javnosti uskrati praktično sve relevantne informacije o tome. A kako ineligentni video nadzor predstavlja jedan od potencijalno najinvazivnijih prodora u privatnost građana i veoma je podložan teškim zloupotrebama, i kako to isto, ili još više, važi i za obradu biometrijskih podataka, takve ambicije, hoćeš nećeš, podsećaju i na situaciju sa famoznim "nacionalnim registrom DNK", podjednako nedopustivo (ne)ozbiljnu.
Nedavno, početkom aprila, se napunila godina od kako je stupio na snagu Zakon o nacionalnom DNK registru. Zakon sam još u vreme usvajanja,zajedno sa celom stručnom javnošću kritikovao, pokušavajući bezuspešno da ga učinim boljim. Delio sam sa stručnom javnošću i dileme u vezi s tim da li je umesto da bude lociran u MUP bilo bolje da Registar funkcioniše kao samostalan, pod nezavisnom kontrolom a da policiji obezbeđuje sve potrebne usluge. i, pogotovo, rezerve u vezi sa neodgovorno površnim načinom na koji je zakon "uređivao" važna pitanja.
I ubrzo po usvajanju zakona, tada kao Poverenik za (informacije od javnog značaja i) zaštitu podataka o ličnosti, podneo sam Ustavnom sudu predlog za ocenu njegove ustavnosti. Neposredan, formalan povod bilo je to što je direktno suprotno izričitoj odredbi člana 42. Ustava, po kojoj se "obrada podataka o ličnosti uređuje zakonom",novi zakon (čl.10.) propisao da će se "način vođenja registra i bliži uslovi za razmenu i prenošenje podataka iz registra" urediti podzakonskim aktom Vlade. Ali razloga za obraćanje Ustavnom sudu je bilo još, pa sam predložio sudu da posebnim mišljenjem skrene skupštini pažnju da nije uredila niz važnih pitanja i da je neophodno da ih uredi.
Ustavni sud,povodom predloga "ćuti". I Vlada,"ćuti". Ona čak, iako je zakonski rok (godina od stupanja na snagu zakona) istekao. nije donela ni fabulozni podzakonski akt!
Sada imamo zakon, kakav, bar u uređenim državama, niko nema. Za razliku od nas, nigde se upis podataka u DNK registar ne vrši a da se ne uredi različit tretman podataka osumnjičenih, okrivljenih i osuđenih lica i da se, čak i kod osuđenih ne pravi razlika s obzirom na vrstu i težinu izvršenog krivičnog dela; nigde se ne vrši upis i obrada podataka maloletnika i žrtava pod istim uslovima kao i osuđenih kriminalaca. nigde, osim izuzetno, rokovi čuvanja podataka ne mogu biti neograničeni.
Nemamo informacije o tome koliko od "svih DNK laboratorija na teritoriji Srbije" je već predalo MUPu i kako. Da li samo podatke obrađivane povodom krivičnih postupaka ili i drugih? Imamo, "imformacije", iz teksta zakona , da pristup tim podacima imaju "samo ovlašćena lica MUP"a i oni "uz propisane mere zaštite" i uz obavezu da "svaki pristup evidentiraju u posebnoj evidenciji."Ali vrednost tih "informacija" čini krajnje relativnom to što nad svim tim merama, statusima i obavezama, dakle nad samim sobom, oni i"vrše nadzor".
Nemamo ni informacije o tome da li se, kako, pod kojim uslovima podaci naših građana stavljaju na raspolaganje stranim subjektima, pa ni pouzdan odgovor na pitanje - da li se to radi, onako kako bi jedino smelo, na osnovu u parlamentu ratifikovanih međunarodnih ugovora. ili i nekako drugačije?
"Saldo" - manje više sve to što "imamo" valjalo bi da nemamo a što "nemamo", da imamo. A ako ne bude tako,posledice su izvesne, još nešto ćemo sigurno imati, - velike probleme sa ostvarivanjem i zaštitom prava građana u izuzetno delikatnoj oblasti, sa teško otklonjivim štetnim posledicama.