Kada ste u prirodi, šta radite? Uživate na suncu; branite se od komaraca; prija vam miris borove šume; boje. Nejasno se svesni opšteg utiska, tu i tamo vam pažnju privuče nešto posebno. Ne tražite mahovinu na kori drveta kako bi saznali gde je sever, osim ako se niste izgubili. Ne premeravate cvetnu livadu, osim ako niste geometar. Našavši se u lepoj zgradi ne razmišljate o nosivosti lifta u njoj.
Tako je i kad se nastanite u nekom muzičkom komadu. Ne udubljujte se previše. Ako u muzici pažljivo tražite, naći ćete nesavršnosti. Čućete pogrešnu zamisao. Uočićete kliše. Promašaje. Greške u sviranju. Nakon izvesnog vremena sve će početi da izgleda namešteno. Ovo će vam upropastiti doživljaj. Kao i kod ljudi i kod umetničkih dela volimo nesavršenosti, ali nje treba biti svestan nejasno, ne putem santimetra.
Možda ovde leži razlog posebne prijemčivosti koju muzika ima na nas nakon duplog konjaka. Kažu da zbog alkohola postajemo sentimetalni. Skloni tome da nazivamo bivše ljubavi u sred noći i u suzama slušamo Art Pepera. I mada ovo stoji, mislim da je još važnije to što nam popusti pažnja. Popusti nam pažnja, ne analiziramo, ne razmišljamo, ne premeravamo i pesma nas zaskoči.
Prelistavanje
Da li prelistavate muziku? Naravno da prelistavte muziku – najzad je i to moguće na jednostavan i svima dostupan način. Ranije smo prelistavali samo knjige. Prelistavati knjige je zabavno, a ništa manje zabavno nije ni prelistavati muziku. Prelistavanje je naročito dobra stvar kod džeza. Džez je izašao na loš glas između ostalog i jer većina stvari traju oko 9 minuta. Kao što je pogrešno misliti da niste ništa uradili ako ste samo prelistali neku knjigu od uzmimo Tomasa Pinčona i iz nje pročitali tek po koji pasus koji vam je privukao pažnju i ništa više, tako je pogrešno slično misliti za neku stvar od Monka ili Majlsa. Nije tačno da morate da poslušate čitavu stvar da bi ste išta shvatili.
Lovite onu baš vašu stvar. Uočićete je na način na koji kratkovidi prepoznaju druge ljude a grabljivice plen, po opštem utisku.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Uskršnji bonus: pet najboljih i tri najgore džez stvari za dobro jutro
Džez kažu nije za rano jutro, kao ni alkoholna pića. Pravio sam anketu, i zaista tako kažu. Više je, kažu, to muzika za uveče. Pa neka je i tako - nije obavezno tako. Evo tri najbolje i tri najgore u tom pogledu.
Tri najbolje:
1: Softly As in a Morning Sunrise (Wynton Kelly)
Naslov rečito govori da ovo mora biti pesma za dobro jutro. Stvar je meka i lagana, i slobodno možete da je pustite ako se ikada probudite uz devojku koju ste upoznali iste večeri i o kojoj ne znate previše. Vrlo lako se može desiti da vas dok se lagano budite, upita za to kako se zove stvar, i da će odgovor zapamtiti za ceo život. Što malo zavisi od vas, a malo od Wyntona.
Take Five ste čuli već milion puta, i trebalo bi da vam je već dosadila. Ali nikako da dosadi. Dokaz nehumane potpunosti Take Five možemo naći u činjenici da ni jedan muzičar nema sopstvenu verziju stvari. Drugačije od onoga kako ju je Brubek zamislio se ne može svirati. Jedina mana ove kompozicije kao muzike za dobro jutro je što vam se tokom dana povremeno može priviđati lik muškarca sa naočarima.
3: Serenade to a Cuckoo (Roland Kirk)
Ova pesma je daleka uspomena na satove sa kukavicama koji su nekada budili ljude, a koji su opet daleka uspomena na prave kukavice koje su u još daljoj prošlosti takođe budile ljude, možda. Ili su ku-ku satovi samo rezultat divlje mašte švajcarskih časovničara. Bilo kako bilo, buđenje uz ku-ku ima svoju tradiciju. Stvar uz to nudi i zaraznu melodiju. Bolje da je u glavi ona, nego ko zna šta što ste pokupili sa radija dok ste se brijali.
Tri najgore:
1: I’ll be Seeing You (Billie Holiday)
Ispričaću vam anegdotu. Smešna epizode iz mladosti, kada sam praktično samo džez i slušao.
Budim devojku koju sam pokupio u klubu prethodne noći (netipično za mene, ali eto), dakle, budim je uz I’ll be seeing you u verziji Bili Holidej.
A devojka, sva bunovna, upita: kakvo to dete zavija?
2: Lullaby Of Birdland (Dee Dee Bridgwater) Nedostatak kompozicije koja u svom naslovu ima reč „uspavanka“ kao sredstva za buđenje ne treba posebno naglašavati.
3. Impressions (John Coltrane)
Malo ih je mentalno spremnih da se bude uz Koltrejna. Šok doduše može da vas rasani, ali ako niste čovek pravog kova, a taj kov je kov čoveka kome prija buđenje uz Koltrejna, dakle ako niste toga kova, bićete osuđeni da ostatak dana provedete u besciljnom tumaranju. Kao dan za probu predlažem 1. januar, koji ionako svi provodimo u besciljnom tumaranju. Ili sutrašnji, zakaj ne. Uz ovaj predlog ide i upozorenje: ne raditi mamuran. U slučaju mamurluka, Koltrejn može biti ili čudotvoran lek ili karta za dvodnevnu migrenu, a mnogo češće ovo drugo. Dobro juto džezeri.