Evo šta se danas desilo mojoj majci u gsp-u na liniji br. 31. Moja majka je starija žena, ne na način neke starice iz Harmsovih priča, to ne, no, ukratko sedamdeset devet godina. Naravno uvek sedi, ljudi joj ustaju, mada za svaki slučaj ulazi na početnoj stanici. Danas je krenula da se kod Pozorišta nađe sa mojim drugarom Banetom i njegovom jedanaestogodišnjom ćerkom Ljubicom koja već tri godine uči violinu, da bi prisustvovala njenom koncertu. Negde oko Dušanovca u autobus ulazi devojka zapanjujuće lepote u pratnji gotivnog plavokosog mladića. U ruci nosi torbekanju. I ni pet ni šest nego uputi mojoj majci sledeće reči: da li bi ste bili ljubazni da mi za trenutak pridržite torbu da mogu da zagrlim momka? Parafraziram čuvenu repliku iz Maratonaca: ja znam da su moju majku oduvek svi voleli. Ima nekakav simpatičan i ujedno topao izraz lica, ali ne napadan kao na primer Renata Ulmanski, nego pre kao na primer Olivera Marković. U penziji je od uspona Panića na vlast (nevezano sa tim događajem, tek toliko da saopštim vremenske okvire). Predavala je istoriju, posle bila vaspitačica i oduvek je izazivala poverenje kod dece. U koju danas pod pritiskom godina ubrajam i studente, a evo šta je bilo posle. Kako je spustila torbekanju u krilo, devojka zapanjujuće lepote poljubi moju majku u obraz, a potom zaista zagrli i gotivnog plavokosog momka. Kome nije bilo ni najmanje neprijatno. Moja majka se zacrvenela, ko zna možda je bila i blizu da zaplače od ushićenja. Čak se osmelila da upita devojku zapanjujuće lepote da nije to tamo na sredini autobusa u onoj grupi devojaka, očigledno Ruskinja, Šarapova, jer mnogo liči. Nakon što su zajedno sačekale da se Ruskinja okrene dovoljno da joj se može bolje videti lice, devojka zapanjujuće lepote je s merom izjavila kako misli da ipak nije, a moja majka se složila. Nakon toga je devojka izuzetne lepote počela da hvali svog momka kako je veoma vredan i pametan, najbolji student, kaže. Ja nisam baš tako pametna i tako dobar student, rekla je još ali uz smeh po kome se moglo zaključiti da tu i nema nekih velikih problema. Na to je moja majka rekla kako je jedna od pametnijih stvari naći pravog momka, na šta je gotivni plavokosi momak koji se i inače držao veoma prijateljski počeo da sija od zadovoljstva i rekao baš ono što bi se i očekivalo, u stilu evo je li vidiš šta veli ova mudra baka. Devojka ga je pogledala bez imalo prekora i povremeno grlila sve do “Londona” kada je polako uzela svoju torbekanju nazad. Par je izašao na Terazijama zajedno sa Ruskinjama i mahnuo mojoj majci, a devojka izuzetne lepote joj je poslala još jedan poljubac.
Po dolasku kući moja majka se osećala toliko dobro da joj čak nije bilo previše važno ni hoće li Đoković uspeti na Rolan Garosu ili neće.
____________________________________________________________________________
Beleška na margini.
Problem sa mladom generacijom je što…
Što nema problema sa njom. U svakom slučaju ne više nego ikada.