Jutrošnju rutinu mi prekinu BBC ticker sa vešću da je na Facebook stranici Leonarda Cohena objavljeno kako je Cohen preminuo. Nisam neki Cohen fan (tj nisam nikakav), ali mi je pažnju privuklo to što je BBC preneo vest sa Facebooka. Ko je pratio ove američke izbore sigurno je zapazio da su u post-klimaksu izbora mainstream mediji optuživali Facebook za pružanje platforme nekakvim ekstremistima, pogrešno informisanje i za, generalno, omogućavanje nekim do juče opskurnim grupama da proturaju svoju sliku sveta i "informišu" glasače na nekoj masovnoj razmeri. U junu 2016. Elon Musk je u nekom talk showu ili debati na TV izjavio kako postoji 1 u milijardu šansi da "stvarnost" tj stvaran svet oko nas nije simulacija (što bi nas, valjda, činilo hostovima u nekakvom West Worldu koji živimo). I pade mi na pamet kako u svetu 2016. zaista svako formira svoju realnost, svako uzima od stvarnog sveta ono što hoće i pravi neki svoj, virtuelni mix ili mish-mash u kome je veliki pisac, heroj, pesnik, borac za ljudska prava, Srbin, Hrvat, Škot, Englez, Amerikanac, Europejac, Evroazijat, Rus, Evlija Čelebija, silver surfer, Amy Winehouse, Marylin Monroe, najveći živi fizičar, novinar, Orijana Falači, Jovanka Orleanka, inženjer, programer, betmen, supermen, Krkar...
Smrt Vesne Dozet me malo nagnala na razmišljanje o tom uređivanju bloga i o tome kako je sada svako postao glavni i manje više odgovorni urednik neke svoje blog ili Facebook strane. Nema više Tanjuga, nema više Guardiana, nema više BBCa, CNNa, nema, na žalost, ni Vesne Dozet, svako formira neku svoju stranu, neke svoje vesti, neki svoj život, često i sa više timeline-ova u njemu: jedan za porodicu, drugi za prijatelje, treći za ljubavnike/ce, četvrti za poslovne partnere, peti za roditelje...I onda se zapitah a da li je ikada i bilo drugačije? Da li smo od samog početka živeli taj neki virtuelni svet u koji smo se samoubedili, a da nam Facebook, zapravo, samo sada pomaže da postanemo svesni toga, drugim rečima da nam otkriva suštinu nas samih. I da li smo mi zapravo osuđeni na tu, da kažem, polimorfnost, taj život sa više lica, i nije li i taj Facebook, Google +, ili šta već samo platforma koja nam omogućava da mi budemo više mi (a zapravo ništa).
Praštajte na ovim jutarnjim lupetanjima, mora danas da se dosta radi, a ovo sve je mali pomen u čast Bowieja, Cohena i Vesne Dozet, a pomalo i nas samih. Verovatno malo i pod uticajem Hararija koga sam sinoć do kasno čitao.