Dosadno je, strasno je dosadno...Evo vec skoro godinu dana u izolaciji, i pripustam samo zensko sa maskom ali bez donjeg vesa. NIje mi lako jer sam nekoliko njih izgubio za ovih godinu dana, a iz raznoraznih razloga: kao nasla decka (di ga nadje bas sada, kad meni treba :), ili vratila se kuci, ili skoro se verila pa moze samo oprezan sex, ili ima bolju zanimaciju (sta moze da bude bolje?). Takodje procitao par stotina hiljada stranica i odgledao sve filmove i predstave koje sam propustio. Sada shvatam da je dobro sto vecinu od onog nisam citao ranije, a i sto nisam odgledao filmove / predstave kada su prikazivani.
Iz ciste doisade Izbrisao pa ponovo instalirao nekoliko sajtova. Onda popravio (i apdejtovao) sve bicikle, jer mi majstor nestao bez traga, sa par hiljada dolara u mojoj opremi. I na samom kraju zavrsio ovde. Kao i u svakoj kafani posle par godina, nekoliko notornih posetilaca (kao da vidim zenu da pita: "Opet si pio? A Doktor Ti zabranio skroz!), par njih poraslo pa se izmenilo, neki se odselili, a i nesto slucajnih posetilaca... Vidim da sam banovao Zena i batoua dozivotno, pa ih sada oslobadjam, i mogu da pisu sta im je volja - na bezbednoj su distanci.
A vidim da i u Srbiji nije tako lose, Vodja se penje u avione a bez da padne kao onaj iz najjace zemlje na svetu. To me podseti na jedan dogadjaj od pre par godina. Cesto, 2 do 3 puta nedeljno, sam isao na jedan bazen, svega par ulica od mene. Zaposleni su me pomesali sa nekim od plivackih sampiona, i ulazio sam bez pitanja i kada sam hteo. Moj prijatelj koji bi mi ponekad pravio drustvo jednom je probao da se na isti nacin provuce ali ga je osoblje zaustavilo i izbacilo, Jednog jesenjeg dana prilikom ulaska na bazen primetili smo vecu grupu starih ljudi, oba pola, onako uparadjeni i veseli ocekuju veceru u jednoj od sala sportskog centra. Vece Fine Francuske Kuhinje, kako je pisalo na plakatu, a u organizaciji penzionerskog kluba. "Bas lepo" kaze moj prijatelj, a ja rekoh da u tim godinama tesko da mozes da prepoznas ili vidis nesto fino. Posle dva sata prilikom izlaska sa bazena izbaceni smo na sporedni izlaz da ne ometemo ekipe Hitne Pomoci koje su osposobljavale neke od ucesnika francuske vecere. One koje nisu trenutno osposobili odvozili su ka najblizim klinikama. Kazem mom prijatelju, koji je nesto mladji od mene, "Ako ovako ostarim a padne mi na pamet ovako glupa ideja za provod, kao ovim ljudima, uzmi pusku i slobodno pucaj".
p.s.
Tokom ove izolacije ponovo sam procitao, a koliko sam naso, dela Isaka Samokovlije, ovaj put sa vecim predznanjem (ne sa vecim, privi put nisam imao nikakvo znanje) Tore, Judaizma, i ranog / kasnijeg Hriscanstva. Na kraju imao je srece ovaj pisac, jer ga niko ne svojata i kiti, a vecina Grande nacionalnih pisaca pored njega deluju kao pioniri oko Broza onih 25-ih Majeva.