Ukoliko posmatramo naftne šokove u poslednjih pola veka, možemo utvrditi da postoji sledeća korelacija: svaki naftni šok biva praćen recesijom. Međutim korelacija ne mora da znači nužno i kauzalitet. Nekakva veza nesumnjivo postoji između naglog porasta cene nafte i ekonomskog usporavanja koje sledi, možda je u pitanju koincidencija ili možda skok cene nafte signalizira recesiju, a pravi uzrok krize zapravo leži negde drugde?
Da bismo ovo utvrdili pogledajmo kakav uticaj pad proizvodnje nafte ima na pad ekonomske aktivnosti. Mehanizam izgleda otprilike ovako (upozorenje - u pitanju je alegorija):
Pera, Mika i Laza žive na ostrvu usred mora. Pera je skuplja suvarke po šumi, Mika lovi ribu, a Laza piše pesme. Svakog dana Pera i Mika (na slici levo) vrše menjažu - drva za ribu, a Laza svakome ponaosob da po jednu pesmu i za uzvrat dobije drva od ribu od Mike. Svaki od njih, nakon menjaže, naloži vatru i večera. Pera i Mika čitaju Lazine pesme, a Laza smišlja nove.
Cene ova tri proizvoda su se tokom vremena stabilizovale u nekom odnosu, na ostrvu vlada puna zaposlenost (nezaposlenost je nula), a proizvodnja se obavlja punim kapacitetom.
Jednog dana Pera se vrati iz šume sa manje drva nego inače. Nešto odnese kući, ostalo iznese pred Miku i Lazu. Ova dvojica vide da drva ima manje nego inače i, da bi kupili uobičajenu količinu, počinju da se nadmeću, što povećava cenu drva. Recimo da Mika ponudi veću cenu i uspe da kupi istu količinu drva kao inače, ali ovaj put za nju mora da izdvoji više ribe. Laza za jednu pesmu dobije manji naramak drva nego prethodnog dana, a za drugu manju količinu ribe.
Šok je u svojoj prvoj fazi i Pera očigledno profitira od visoke cene - dobio je više ribe nego pethodnog dana. Mika i Laza s druge strane osećaju da im je opala kupovna moć. Za sad je na ostrvu opala samo proizvodnja drva, cena im je skočila, ali i dalje se lovi riba i pišu pesme, dakle vlada puna zaposlenost.
Laza uskoro uviđa da, ako ovaj šok potraje, pisanje pesama se više ne isplati. Mereno pesmama, poskupela su i drva i riba. Zato reši da i sam sakuplja suvarke, umesto da piše pesme. Međutim, nakon celog dana provedenog u šumi, Laza se vraća praznih šaka, Pera je već poprilično počistio šumu od suvaraka, a Lazi će morati da luta danima ne bi li nabasao na delove šume u koje Pera još nije zašao.
Šok ulazi u drugu fazu - sad svi osećaju posledice šoka, nema više Lazinih pesama. Cena drva opada zbog smanjene potražnje, koja je posledica Lazine smanjene kupovne moći. Sad je već popriličan pad proizvodnje, ne samo drva, nego i pesama, a nezaposlenost je porasla na čitavih 33%.
Laza konačno shvata da mu jedino preostaje da lovi ribu. To ga spašava od gladi, a uspeva nešto ribe da zameni za drva. Miki se ovo ne dopada, jer više ribe na tržištu znači skuplja drva, što smanjuje njegovu kupovnu moć. Peri ova situacija odgovara, bolje je nego prethodnog dana, ali i dalje nema pesama.
Šok je u trećoj fazi - cena drva raste zbog povećane potražnje, ponovo je uspostavljena puna zaposlenost, ostrvska ekonomija se oporavila od šoka, ali se ekonomska aktivnost sada odvija na nižem nivou nego pre šoka. Životni standard sve trojice je opao i jedino ako se Pera vrati sa više drva, Laza će moći ponovo da se posveti pisanju pesama i sve će opet biti kao nekad.
Slično je i sa naftnim šokom. Kada poraste cena nafte to utiče na ukupno poskupljenje potrošačke korpe. Potrošači moraju veći deo svog raspoloživog dohotka da troše na gorivo, zbog čega im manje ostaje za druge proizvode. Ali zbog uloge nafte u proizvodnji, a pre svega transportu dobara, sa poskupljenjem nafte ne poskupljuje samo gorivo, nego i čitav niz drugih proizvoda. Kao rezultat potrošači kupuju manje nego inače, a ono što kupuju košta više. Dakle imamo pad potrošnje i inflaciju. Smanjena potrošnja (manja potražnja na tržištu za određenim prozvodima) primorava proizvođače da smanje svoju proizvodnju i eventualno otpuštaju radnike, povećavajući time stopu nezaposlenosti.
Država obično ovde odluči da se umeša i to čni na više načina. Ako odluči da smanji pad potrošnje kroz povećanje javne potrošnje (tu je još na raspolaganju i smanjivanje kamatnih stopa i primarna emisija) dolazi do dodatnog inflacionog pritiska, zbog čega potrošači dodatno smanjuju svoju potrošnju. Ako država odluči da zaustavi inflaciju kroz povećanje kamatnih stopa, to kredite čini manje dostupnim, smanjuje kloličinu novca u opticaju, i negativno utiče na potrošnju. Ako država odluči da pribegne zamrzavanju cena to proizvodi nestašice.
Nakon naftnog šoka 1973, Niksonova administracija je pribegla zamrzavanju cena. Nakon naftnog šoka 1979, za vreme Karterove administracije (i kasnije Reganove), američka centralna banka FED je povećala kamatne stope. Nakon naftnog šoka 2008, Bušova administracija (i kasnije Obamina) je smanjila kamatne stope i "stimulisala" ekonomiju (danas se ne koriste izrazi "primarna emisija" i "štampanje para" nego "quantitative easing").
Ako primenimo ovo rasuđivanje na poslednji naftni šok, možemo da opišemo kako je rast cene nafte doveo do krize (kojoj tepamo SEKA). To je uradio Džef Rubin pre neki dan u članku u Gloub end Mejlu pod naslovom "U početku beše skupa nafta". Rubin kaže da se, zbog visoke cene nafte, između 2005. i 2007. otprilike trilion dolara "preselilo" iz novčanika potrošača u razvijenim zemljama u zemlje članice OPEK-a, gde se stopa štednje popela na 50%, dok su Amerikanci trošili više para na gorivo nego na hranu. Indeks cena koji je 2004. porastao za svega 1% je 2006. porastao za čitavih 35%, zbog čega je stopa inflacije skočila na 6%. FED se uplašio inflacije i podigao kamatne stope što rezultiralo kreditnom krizom. Rubin zaključuje da, pošto je nafta uzrok ove krize, nju neće rešiti nikakve fiskalne i monetarne mere, jer te mere ne mogu povećati svetsku proizvodnju nafte.
Sada vidimo da naftni šok direktno utiče na recesiju, nije u pitanju koincidencija, ali to još ne znači da je naftni šok ključni uzrok recesije. Možda je naftni šok samo signalizirao recesiju, dok pravi uzrok leži negde drugde. Videćemo, ali pre toga još jedna mala alegorija:
Imao Žika seljak jedno svinjče i to svinjče sa posebnim darom. Naime svaki put kada bi svinjče zaskičalo pala bi kiša. Žika je pažljivim čitanjem ovih signala uspeo da poveća prinose i da zaradi dobre novce, pa čak da deo novca investira u najmoderniju meteorološku opremu. Onda je zaklao svinjče i pojeo u ga slast, ali desilo se nešto nepredviđeno - kiša je prestala da pada, nikada više ni kap nije pala. Tako je Žika shvatio da svinjče nije prognoziralo kišu, ono je pravilo kišu. Skičanje je tu manje bitno, bitno je svinjče.
No vratimo se na vezu između naftnog šoka i recesije, odnosno na mnogo važniju vezu između nafte i ekonomskog rasta. Pokušaćemo da utvrdimo da li je ekonomski rast kakav smo doživeli u poslednjih stotinjak godina omogućen rastom proizvodnje nafte i ostalih fosilnih goriva. Ako jeste, onda je logično da pad proizvodnje dovodi do pada bruto drušvenog proizvoda i do recesije. Ako se ispostavi da je rast omogućen zahvaljujući nafti, onda je i za pad kriva nafta. Ali, više o tome u narednom nastavku serijala.